Nitko se ne osjeća ugodno kod zubara. Nelagoda može biti prisutna čak i pri rutinskom pregledu, a neizbježna je kad pacijent dolazi zbog bolova ili je, na primjer, potreban složeniji zahvat poput ugradnje implantata.

U svemu tome se pacijenti s dentalnom fobijom suočavaju s najvišom razinom stresa, a nažalost i srama. No krenimo redom.

Čak i zubari mogu osjećati strah od zubara

Zabrinutost, anksioznost, strah, pa i napad panike, svi ti osjećaji mogu nas preplaviti već pri samoj pomisli na stomatološku ordinaciju.

Vjerovali ili ne, nisu ni svi stomatolozi imuni na anksioznost kada se oni sami nađu na zubarskom stolcu kod svog kolege. Primjerice, nedavno objavljeno istraživanje (2005.) pokazalo je da je 21,5 % studenata stomatologije i stomatologa imalo povišenu razinu anksioznosti tijekom zahvata u njihovim ustima. Drugim riječima, sasvim je prirodno i ljudski osjećati tu nelagodu, kao i kada je riječ o bilo kojem drugom liječenju.

Bojim se i – sramim se

No još jedna emocija predstavlja poseban problem vezan uz odgađanje odlaska zubaru, a to je sram. Spomenimo još jedno američko istraživanje u kojem je oko 13 % odraslih priznalo da su izbjegavali odlazak zubaru jer su se sramili zbog stanja njihovih zubi ili loše oralne higijene.

Rečenice poput „Imam groblje u ustima“ ili „Nisam bio kod zubara 10 godina“ mogu se vrlo često čuti u stomatološkoj ordinaciji, pa tako i kod nas. A posebno su česte kod pacijenata koji pate od dentalne fobije.

Etiketiranje osoba s dentalnom fobijom

Dentalna fobija je daleko više od onog standardnog „bojim se zubara“. Ona predstavlja ekstremni, iracionalni strah izražen do te mjere da će se bilo kakva bol u ustima trpjeti dok ne postane nepodnošljiva. Dentalna se fobija javlja kod 6 do 12 % osoba što nije zanemariv podatak! Nažalost, ti će pacijenti zato izbjegavati čak i rutinske preglede koji mogu prevenirati potrebu za bilo kakvim liječenjem.

I kao da nije dovoljno boriti se s fobijom, te su osobe dodatno opterećene osudom okoline koja je još uvijek prisutna u nekim sredinama – sramotno je osjećati strah („boje se samo slabići“) ili imati ružne zube. Čak i kada te riječi nisu glasno izgovorene, a možda takva osuda realno u njihovoj okolini i ne postoji, osobe s dentalnom fobijom najčešće se duboko srame onoga što smatraju svojom slabošću.

Neopisivo se boje odlaska zubaru, srame se, a pritom često i osjećaju krivnju što su uopće dozvolili da im se tako naruši zdravlje zubi. Sve su to teške posljedice stigme, etiketiranja naših slabosti kojem je ljudsko društvo i dalje sklono, slično kao i u slučaju psihičkih poremećaja i bolesti.

Niti jedna bolest nije sramotna!

Niti jedna bolest nije sramotna. Dentalna fobija nije sramota, niti je pacijent kriv što se ekstremno boji zubara.

Nemojte se sramiti svog straha, „groblja u ustima“ ili toga što 10 godina niste posjetili zubara. Sve smo to već vidjeli i čuli – niste sami i može vam se pomoći. Svaki mali korak se broji, pa čak i odluka da ćete pokušati pronaći rješenje.

Može li strah nestati preko noći? Ne može. Ali trebate li se sramiti stanja svojih zubi ili straha? Apsolutno ne!